“Kad se ima kruha, tad je i tuga lakša.”, rekao je veliki španjolski književnik Cervantes.
Kruh je stoljećima dio ljudske povijesti, temeljna hrana čovječanstva, temeljna hrana svake obitelji. Kruh je univerzalna hrana. Simbol je kulture, povijesti, mira. Nezamjenjiv je i bio je ključan za ljudski opstanak. Toliko je značajan da su u jezicima mnogih naroda ukorijenjene izreke kao što su „dobar kao kruh“, „donijeti kruh na stol“, „ići trbuhom za kruhom“…
Bez ove naizgled jednostavne namirnice ne bi postojala civilizacija kakvu danas poznajemo. Kruh su poznavali i stari Egipćani prije 30.000 godina, a danas je to osnovna namirnica cijeloga svijeta. S vremenom su se od kruha počela raditi prava mala umjetnička djela, ali kruh je u svojoj biti čista jednostavnost i skromnost.
Mnogim drevnim narodima kruh je imao posebno značenje. Prinosio se kao žrtva bogovima, a na svadbenim bi gozbama dvije obitelji simbolično dijelile kruh.
I u kršćanstvu kruh ima posebno značenje. U euharistiji kruh predstavlja tijelo Kristovo, duhovnu hranu. Ivan u svom evanđelju opisuje Krista kao Kruh s Neba koji zadovoljava našu duhovnu glad i daje život.
Svake se godine tijekom listopada slave Dani kruha kao znak zahvalnosti za plodove zemlje. Dani kruha usko se vežu uz Svjetski dan hrane koji se od 1979. godine obilježava 16. listopada, na dan osnutka Organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, radi jačanja svijesti javnosti o problemu nedostatka hrane u svijetu i potrebe borbe protiv gladi.
Tako su i učenici gimnazije dr. Mate Ujevića u Imotskom osvijestili važnost hrane i izrazili zahvalnost za plodove zemlje. Priredili su prigodni program gdje su spojili Dane kruha i obilježili Svjetski dan jezika spojivši glazbenu, kreativnu i recitatorsku sekciju, a sve to uz bogat blagdanski stol kojeg je blagoslovio fra Zoran Kutleša. Nakon prigodnog programa i blagoslova, druženje se nastavilo uz blagovanje hrane koju su pripremile vrijedne ruke naših učenika i profesora.
Program pripremili profesori: Dina Šućur, Elizabeta Kapural, Josip Domazet i Antonela Rebić.
