„ Svako umijeće i svako istraživanje, te slično djelovanje i pothvat, teže, čini se nekom dobru. Stoga je lijepo
rečeno da je dobro ono čemu sve teži.“ Aristotel
O vrijednosti života, osjetilna spoznaja i osjetila, sreća, hedonizam, dužnosti i moral, laganje, dokazi za postojanje božje egzistencije, skepticizam, teme su kojima su naši maturanti ove školske godine posvetili iznimnu pažnju provodeći sintetizirani model istraživačkog učenja u nastavi filozofije . U radu u skupinama proveli su diskusiju o filozofskim temama koje će istraživati te su formulirali adekvatna pitanja primjerice: “Smatraju li adolescenti da je vrijednost ljudskog života procjenjiva, na čemu temelje svoj odgovor i kako vrednuju ljudske živote? Smatraju li gimnazijalci da je potrebno lagati da bi se izvukli iz nepoželjnih situacija, kako laganje na njih utječe, je li potrebno pronaći iznimku samo za sebe, a za druge ne, koji je Kantov stav o laganju, vjeruju li da su osjetila pouzdan izvor znanja, Jesu li osjetila pouzdana mjera stvarnosti? Kako osjetila utječu na naše doživljavanje stvarnosti? Mogu li nas prevariti i jesu li naša osjetila ograničena ili postoji mogućnost da razvijemo nova osjetila? Smatraju li učenici da su etički kodeksi javnih oglašivača privid kojim se želi ostvariti dojam etičnosti u javnom oglašavanju? Koja je uloga etičkih pravila u javnom oglašavanju? Jesu li učenici svjesni manipulacije pojmom etičnosti u javnom oglašavanju? Koriste li medijske kuće javne oglašivače u svrhu zarade ne vodeći se moralnim načelima u svojemu djelovanju? Koliko su učenici kritični prema djelovanju javnih oglašivača u društvu? Je li moguće da će se etičke dvojbe u javnom oglašavanju vremenom još više produbiti? Smatraju li da je prapočelo svega Bog ili neka druga određena supstancija? Postoji li nadnaravno, iracionalno biće Bog, Je li način razmišljanja i djelovanja skeptika dobar i opravdan? Je li činiti dobro gdje se može dužnost? Što je za običnoga čovjeka sreća? Slažu li se sa Aristotelovom tezom da su vrline preduvjet sreći i što je uopće sreća? Može li hedonizam biti temelj za sreću? Je li hedonizam važan dio ljudskog života? itd. Nakon ove faze orijentacije* uslijedila je konceptualizacija *, dio u kojem su postavili istraživačko pitanje i hipotezu, odredili ciljnu skupinu, prionuli izradi upitnika pomoću digitalnih alata te prikupljanju podataka anketom te analizirali podatke, kreirali zaključak pa ih u obliku videa i prezentacija predstavili u razredu. Nakon predstavljanja, učenici su u razredu proveli konstruktivnu, argumentiranu diskusiju i refleksiju vezanu za potvrđivanje ili opovrgavanje početne hipoteze uz potkrijepu prikupljenim podatcima. Posljednja faza je bila i vršnjačko vrednovanje i samovrednovanje prilikom kojih su učenici pokazali zavidnu razinu objektivnosti i zrelosti isto kao i samokritičnost u procjeni vlastitog istraživačkog rada te doprinosa krajnjim rezultatima istraživanja navodeći konkretne prijedloge za poboljšanje u nekom drugom, mogućem istraživanju u budućnosti. Učenici su istaknuli kako bi trebali više pripaziti na formulaciju nekih pitanja te na tip pitanja budući da su neki koristili samo pitanja višestrukog izbora, a i bolju organizaciju vremena prilikom istraživanja. Također su istaknuli i kako je uzorak ispitanika (broj anketiranih) nedovoljan za formuliranje generalizirajućih iskaza u zaključku te kako isti vrijede isključivo za skupinu anketiranih. Provođenje sintetiziranog modela istraživačkog učenja primjer je aktivnog učenja koje u centar učenja i poučavanja postavlja samog učenika te ga potiče na suradničko učenje, razvoj komunikacijskih vještina, izvođenje valjanih zaključaka pri analizi podataka, kreativnost i kritičko razmišljanje te rješavanje problema, a sve navedeno je neophodno za aktivno sudjelovanje u društvenoj zajednici. Izlazeći iz okvira nastavnog procesa u stvarni život i vraćajući se ponovo u nastavno okruženje, učenici pronalaze neophodni smisao i vezu između navedenih područja, a što sam nastavni proces čini dinamičnijim i svrhovitijim, a učenike motiviranijim za stjecanje novih spoznaja i konstrukciju znanja preko znanstvenih metoda rada. Jedna od ključnih vještina nastavnika je omogućiti učenicima aktivno učenje usmjereno na njih same te uključivanje u proces posebnog iskustva učenja kao i u kreativnu konstrukciju autentičnog iskustva učenja što sintetizirani model istraživačkog učenja upravo i omogućuje.
(* faze istraživačkog učenja u tekstu se koriste prema M. Pedaste, M. Mäeots, L. A. Siiman, Ton de Jong, Siswa A.N. van Riesen, Ellen T. Kamp, Constantinos C. Manoli, Zacharias C. Zacharia, E. Tsourlidaki, Phases of inquiry-based learning: Definitions and the inquiry cycle, Educational Research Review, Volume 14, 2015,Pages 47-61,ISSN 1747-938X,
https://doi.org/10.1016/j.edurev.2015.02.003.)
(https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1747938X15000068)
Slavenka Markota, prof. izvrstan savjetnik