„Naša su mentalna stanja intencionalno usmjerena, a stanja strojeva nisu intencionalna, ona ništa ne znače. Zbog toga strojevi mogu vrlo uspješno operirati nizom besmislenih znakova, ali uvijek će im nedostajati razumijevanje.”
J. R. Searle
Aktualna tema umjetne inteligencije i ove je školske godine zaokupila pažnju nekolicine naših učenika četvrtih razreda koji su proveli sintetizirani model istraživačkog učenja u nastavi filozofije želeći otkriti što o umjetnoj inteligenciji i njenom razvoju misle njihovi vršnjaci, koliko je koriste i što bi preporučili drugima.
Sustavno proučavanje filozofskih tekstova o svijesti i umjetnoj inteligenciji, Descartesovo poimanje veze duše i tijela te strasti duše, Aristotelovo poimanje duše i tijela, vladavina razuma nad čuvstvima, tekst Debata John R. Searlea o umjetnoj inteligenciji, argumenti Paula M. Churchlanda i Patricie Smith Churchland, analiza teksta o Turingovog testu i njegovim ograničenjima, argument kineske sobe, problem sintakse i semantike te sposobnosti mišljenja uopće, bili su polazna točka istraživanja te su rezultirali relevantnim pitanjima u prvoj fazi istraživanja, orijentaciji: Može li stroj misliti? Utječe li umjetna inteligencija na vještine i sposobnosti? Je li umjetna inteligencija sposobna za svijest? Smatrate li da je svijest nešto što se može umjetno stvoriti, ili je ona svojstvo koje nadilazi materijalno? Može li stroj imati subjektivno iskustvo, osjećaje ili samosvijest? Je li svijest rezultat samo složenih algoritama ili zahtijeva nešto više od toga? Što bi značilo da umjetna inteligencija ima svijest? Ako umjetna inteligencija ima svijest, kako bismo to mogli prepoznati? Je li Turingov test dovoljan za dokazivanje svijesti? Koje su etičke implikacije navedenog? Treba li umjetna inteligencija imati ograničen “domet djelovanja”? Smatrate li da bi školstvo trebalo podučavati etiku AI-ja? Ako UI ima svijest, ima li ona prava? Kako bismo trebali postupati prema svjesnim strojevima? Umjetna inteligencija često donosi odluke na temelju podataka, a ne vrijednosti. Mislite li da bi trebala imati moralna pravila poput onih iz Kantove deontološke etike ? Smatrate li da bi Platon odobravao korištenje umjetne inteligencije kao “učitelja” u obrazovanju? U doba umjetne inteligencije, što za vas znači biti čovjek? Koliko često maturanti koriste umjetnu inteligenciju ? Pomaže li umjetna inteligencija u školovanju? Koliko je umjetna inteligencija vjerodostojna? Koristi li se umjetna inteligencija na način suprotan moralno ispravnom djelovanju? itd.
U sljedećoj fazi, konceptualizaciji, učenici su radeći u skupinama, postavljali istraživačko pitanje i hipotezu, odredili ciljnu skupinu, formulirali pitanja za upitnik, anketu u digitalnim alatima a zatim prešli na provedbu samog istraživanja uz prikupljanje relevantnih podataka. Uslijedila je obrada, analiza i interpretacija istih, formuliranje zaključka u odnosu na početnu hipotezu te predstavljanje rezultata u razredu uz pomoć digitalnih alata a zatim i provođenje diskusije i refleksije o samom istraživanju. Nakon svega uslijedilo je vršnjačko vrednovanje i samovrednovanje uz pomoć rubrika.
Istaknut ćemo ovdje samo neke zanimljive zaključke do kojih su došli naš maturanti:
„Istraživanje je pokazalo da je naša hipoteza opravdana. Većina učenika smatra da umjetna inteligencija nema vlastitu svijest jer svijest zahtijeva biološke procese koji se ne mogu svesti na algoritme. Međutim, postoji zabrinutost oko etičkih implikacija ako bi umjetna inteligencija postala svjesna, što ukazuje na potrebu daljnjeg istraživanja.“
„Svi argumenti i ankete pokazuju da trenutna umjetna inteligencija samo oponaša ljudsko ponašanje, ali nema osjećaja, svijesti ili razumijevanja.
Ako UI ikad postane svjesna, morat ćemo odgovoriti na velika pitanja: Kako prepoznati pravu svijest u strojevima? Treba li svjesnim strojevima dati prava? Ljudi osjećaju i shvaćaju a strojevi samo proračunavaju. “Dok god UI ne može sanjati, voljeti ili osjetiti strah – ona nije svjesna kao mi.”
„Istraživanje je pokazalo da je naša hipoteza bila opravdana jer većina ispitanika smatra da umjetna inteligencija ne može biti pravi moralni subjekt. Odgovori na pitanje jasno pokazuju da našu početnu hipotezu treba prihvatiti kao opravdanu jer AI može biti koristan alat, ali ne može zamijeniti moralni sud niti donositi moralne sudove.“
„Maturanti prepoznaju potrebu za uspostavljanjem jasnih etičkih smjernica u korištenju UI, s naglaskom na zaštitu osobnih podataka, poštenje u algoritamskom odlučivanju i prevenciju diskriminacije.“
„Iz dobivenih podataka jasno je da je umjetna inteligencija u većine srednjoškolaca zastupljena svaki dan i da većina učenika ponekad proširi svoje znanje, ali većinom ne razmišlja o rezultatima koje im daje. Isto tako većina ponekad sumnja u rezultate koje im daje što nas vodi do odgovora na istraživačko pitanje. Prema rezultatima provedenog istraživanja pokazano je kako je naša početna hipoteza (Umjetna inteligencija ima negativan utjecaj na obrazovanje srednjoškolaca jer se previše oslanjaju na nju) odbačena kao neopravdana jer umjetna inteligencija nema loš utjecaj na obrazovanje srednjoškolaca jer se ne oslanjaju previše na nju nego je koriste s dozom opreza.“
U konstruktivnoj diskusiji koju su na kraju proveli u razredu, učenici su istaknuli kako ne bi voljeli da njihove radove vrednuje alat umjetne inteligencije koji ne može biti kompetentan kao profesor već može dosta griješiti kao i da u budućnosti ne bi voljeli da odluku o njihovoj kompetentnosti za određeni posao donosi algoritam koji i te kako može biti pristran te diskriminirajući u procesu izbora kandidata za radno mjesto. U procesu samovrednovanja su istaknuli kako bi u budućnosti trebali više pripaziti na preciznost postavljenih pitanja u anketama i intervjuima te na raznovrsnost tipa pitanja.
Provođenje sintetiziranog modela istraživačkog učenja u nastavi doprinosi poboljšanju i realizaciji aktivnoga učenja koji uloge učitelja i učenika, kopernikanskim obratom, u potpunosti mijenja, te učenika pozicionira u samo središte nastavnog procesa doprinoseći istovremeno razvoju svih njegovih vještina, a posebno vještina 21. stoljeća, kritičkog mišljenja, suradnje, komunikacije, kreativnosti i rješavanja problema, neophodnih i dragocjenih za njegov sveukupni rast i razvoj. Aktualne teme u nastavi, povezivanje istih sa stvarnim životom i svakodnevnim iskustvom, izlazak iz samog razrednog okruženja nastavnog procesa u autonomni i samoregulirajući proces učenja koristeći znanstvene metode, kao i povratak u isti, učenike osnažuje na putu učenja i cjeloživotne odgovornosti prema sebi i drugima, a nedvojbeno rezultira svrsishodnim plodovima rada u autentičnom i dragocjenom iskustvu učenja.
Slavenka Markota, prof. izvrstan savjetnik