U međunarodnom projektu Cogito ergo sum ili o Descartesu u projektnoj aktivnosti Descartes et l’intelligence artificielle (Descartes i umjetna inteligencija) učenici su povezali nastavne sadržaje filozofije s područjem umjetne inteligencije te tako ostvarili ishode na razini predmetnog kurikula kao i ishode na razini aktivnosti, zatim i odgojno-obrazovna očekivanja međupredmetnih tema Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Informacijsko-komunikacijske tehnologije te međupredmetnu povezanost.
Učenici su izabrali filozofsku temu te filozofski tekst a zatim su, radeći u parovima, postavljali pitanja različitim alatima umjetne inteligencije te ih međusobno uspoređivali. Uslijedila je analiza i usporedba odgovora sa pouzdanim izvorima poput internetskih enciklopedija filozofije, udžbenika filozofije i originalnih Descartesovih tekstova (Rasprava o metodi, Meditacije o prvoj filozofiji, Strasti duše). Svoja pitanja, odgovore umjetne inteligencije te svoja zapažanja i zaključke, zapisali su u kreirani dokument u digitalnom obliku. Pouzdanost izvora, točnost informacija, mogućnosti halucinacija umjetne inteligencije, kritičko promišljanje o generiranim tekstovima, odgovorima umjetne inteligencije, promišljanje kako uputa dana umjetnoj inteligenciji utječe na njen odgovor, bili su u fokusu provedene projektne aktivnosti. Učenici su također zaključili kako je stručni doprinos neizbježan i kako ga ne može zamijeniti umjetna inteligencija. Posebna je pažnja bila usmjerena i na relevantnost postavljenih pitanja koja je uvelike doprinijela kvalitetnoj performansi projektne aktivnosti. Na kraju same aktivnosti učenici su razmijenili svoja zapažanja sa svojim vršnjacima u razredu, a pri provedbi formativnog vrednovanja izrazili su zadovoljstvo svojim radom te želju za još više aktivnosti sličnog tipa.
Razvoj digitalne pismenosti a pogotovo pismenosti u području umjetne inteligencije učenike potiče na odgovornu uporabu alata umjetne inteligencije, omogućuje razvoj razumijevanja, vještina i znanja potrebnih za rad sa istima, kao i informiranje o mogućim nedosljednostima, nedostatcima i rizicima prilikom njihove uporabe. Uporaba umjetne inteligencije posebno je područje na kojem izuzetno treba primjenjivati Descartesovu metodičku sumnju, metodu koja nas vodi sigurnoj istini na način da „odstranimo pomičnu zemlju i pijesak kao bismo došli do čvrste stijene i ilovače“.
Ili kako su istaknuli Marija i Krešimir (4.c) u svom radu: „U suvremenom kontekstu, umjetna inteligencija može se promatrati kao potencijalni “moderni demon” koji oblikuje naše viđenje stvarnosti kroz algoritme, filtriranje sadržaja i generiranje informacija. Iako AI nije nužno zlonamjerna, njezina primjena zahtijeva oprez, provjeru izvora i svijest o mogućim pogreškama ili manipulacijama. Primjena ove ideje u projektnoj aktivnosti potiče nas da ne prihvaćamo informacije nekritički, nego da stalno preispitujemo njihovu pouzdanost, čime zapravo slijedimo Descartesovu metodu sumnje u suvremenom digitalnom svijetu.“
Slavenka Markota, prof. izvrstan savjetnik