” Filozofija je da se ostvaruje, a ne da se o njoj priča.”
V. Jankélévitch
Je li dužnost uvijek moralna obaveza? Što nas najviše motivira na izvršavanje dužnosti? Odražava li zakon uvijek moralnu dužnost? Je li veća moralna dužnost pomoći neznancu ili članu obitelji? Jesu li osjetila primarni izvor spoznaje? Što čini sreću, je li ona isključivo subjektivni doživljaj, utječe li prijateljstvo na ostvarivanje sreće i je li ono nužno za sretan život ? Utječe li razvoj suvremene tehnologije na naše poimanje prostora ? Jesu li vrijeme i prostor međusobno povezani? Može li se upravljati njima? Je li moguće da je cijela stvarnost iluzija? Jesu li osjetila pouzdan izvor našeg znanja? Možemo li stvarnost percipirati isključivo pomoću osjetila? Može li se znanje steći i bez osjetilnog iskustva? Postoji li vrsta znanja koja je potpuno neovisna o osjetilima? Smatrate li da nas osjetila ponekad varaju? Koje osjetilo je najpouzdanije za spoznaju svijeta? Utječu li emocije na način na koji percipiramo stvarnost? Je li ljepota isključivo osjetilno iskustvo? Doživljavaju li svi umjetnost na isti način? Što je znanje, koja je razlika znanja i mišljenja, je li znanje povezano s istinom, slažete li se s Descartesovim mišljenjem da se ne možemo pouzdati u osjetila ili Lockeovom tvrdnjom da „Ničega nema u razumu što prije nije bilo u osjetilima.“
Ova i mnoštvo drugih pitanja formulirana su u početnoj fazi istraživanja (orijentacija) koje su učenici završnih razreda 4.a, 4.b. 4.c i 4.e razreda proveli i ove školske godine realizirajući sintetizirani model istraživačkog učenja u nastavi filozofije. Teme kojima su se bavili bile su filozofski pogled na glazbu i sport, osjetila, znanje, vrijeme i prostor, sreća, slučaj mozgova u posudi, moralne rasprave pod nazivom problem troleja, u kojima se traži odgovor za opravdanje ideje o mogućnosti spašavanja petero osoba na način da žrtvujemo jednu nevinu osobu, utilitaristička etika u odnosu na etiku dužnosti te eudaimonističku etiku, djelovanje iz dužnosti i prema dužnosti, prijateljstvo itd. Rad u skupinama te početna diskusija o filozofskim temama koje će istraživati, planiranje aktivnosti i izbor metoda rada rezultirali su, na samom početku izradom plana istraživanja, a u fazi konceptualizacije formuliranjem istraživačkog pitanja i hipoteze. Pri planiranju istraživanja učenici su odredili i ciljnu skupinu, planirali pitanja za upitnik, provođenje ankete ili intervjua digitalnim alatima, a u svrhu prikupljanja podataka. Nakon obrade istih, učenici su izveli valjane zaključke uspoređujući početnu hipotezu i teze do kojih su došli prikupljanjem podataka, a u fazi rasprave predstavili su svoja otkrića u razredu prezentirajući rezultate te provodeći konstruktivnu, argumentiranu diskusiju sa svojim vršnjacima u razrednom okruženju. Uslijedilo je vršnjačko vrednovanje i samovrednovanje u kojem su istaknuli kako bi mogli unaprijediti svoja istraživanja u budućnosti ističući konkretne prijedloge za poboljšanje.
Istraživanje povećava motivaciju učenika te ga usmjerava na putu razvoja kritičkog mišljenja koje zahtijeva primjenu složenih misaonih procesa te pospješuje sveukupnu kvalitetu učenja i poučavanja u nastavi. Sintetizirani model istraživačkog učenja učenike čini glavnim akterima procesa učenja i poučavanja te ih potiče na propitivanje pretpostavki iz kojih proizlaze određene informacije, kritičku refleksiju i vrednovanje istih, formiranje vlastitih stavova o filozofskim temama te razvoj samoreguliranog učenja, a povezivanje nastavnih sadržaja sa stvarnim životom omogućuje im plodonosnu i nadasve nedvosmislenu i svrhovitu percepciju relacije nastave i stvarnosti.
Slavenka Markota, prof. izvrstan savjetnik